Prof. Jerbić, intervju

Kao priznati stručnjak iz područja robotike, akademik, professor emeritus na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu puno ste u medijima vezano uz robotiku i razvoj umjetne inteligencije. Mnogi su stoga već čuli za Vas i „robote sa strojarstva“. Ipak, možete li u kratko reći nešto o sebi za uvod, otkud interes za robotiku, kako su nastali prvi roboti, na čemu sada radite?

Robotika je oduvijek zavodljiva. Svojevrsna je to imitacija vlastite prirode. Tisuće godina stari zapisi svjedoče o vječnoj ljudskoj ambiciji da stvara artefakte po uzoru na sebe. Prekretnica se dogodila u drugoj polovici 20. stoljeća u sklopu razvoja računalne tehnologije koja je omogućila oživljavanje tehničkih tvorevina koje imitiraju ljudsku kinematiku. Tako su rođeni roboti kakve poznajemo danas. Niti ja nisam mogao odoljeti čaroliji računala s rukama. Tako sam 1983. godine diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, na kinematičkom modelu Stanford robota, a 1993. godine doktorirao na razvoju umjetne inteligencije za interpretaciju geometrije. Robotika me nije interesirala u smislu konstrukcije, već su me ponajviše intrigirali pametni sustavi robotskog upravljanja, višeagentni robotski sustavi i robotska primjena u medicini. U početku sam se bavio inteligentnim mobilnim robotskim sustavima i različitim evolucijskim metodama umjetne inteligencije. Poslije sam prešao na integraciju kompleksnih robotskih sustava koji se udružuju u obavljanju zahtjevnih zadaća u industrijskoj montaži. Posljednje desetljeće moje karijere obilježio je razvoj robotiziranih sustava za stereotaktičke neurokirurške operacije. Danas sa svojim timom radim na razvoju šeste generacije RONNE koju želimo certificirati i ponuditi drugim bolnicama na tržištu.

RONNA, robot za asistiranje u neurokirurškim operacijama, poznat je već dulje vrijeme. Možete li nam usporediti RONNU i neki noviji robot na kojem radite ili je u primjeni? Za koje sve primjene razvijate robote? Koliko je razvoj tehnologije, prvenstveno širokopojasnog pristupa i umjetne inteligencije utjecao na razvoj robota?

U posljednje vrijeme razvijamo potpuno nove robotske primjene u medicini, od dijagnostike, preko kirurgije do terapijskih postupaka. Osnovna ideja zasniva se na IoT konceptu, odnosno konceptu pametnih stvari. Umjesto razvoja kompleksnih specijaliziranih robotskih sustava, razvijamo pametne medicinske uređaje koji su autonomni u svim aspektima osim mobilnosti. Dakle, posjeduju baterijsko napajanje, vlastito računalo, senzore i aplikativnu inteligenciju. Komuniciraju bežično s robotom putem posebno razvijenog protokola više razine. Kada se spoje s robotom preuzimaju kontrolu nad robotom koji ih onda pomiče kroz radni prostor u skladu sa zahtijevanom primjenom. Na taj način medicinski robot postaje univerzalni alat za sve primjene koje zahtijevaju preciznu navigaciju. Uslijed takvog koncepta bežična širokopojasna komunikacija izrazito je važna radi smanjivanja latencije u prijenosu velike količine podataka između pametnih instrumenata i robota. Osim toga, zbog namjere da se robotska primjena odvija autonomno, potreban je nadzor liječnika/operatera. To znači da u realnom vremenu moramo osigurati vizualizaciju rada svih komponenata, a tu je brzina prijenosa informacija ključno pitanje sigurnosti. Ukoliko bi u bliskoj budućnosti bežične brzine prijenosa značajno premašile one s kojima raspolažemo danas, otvorio bi se prostor za učinkovitu udaljenu primjenu robota, odnosno operateri ne bi morali biti fizički prisutni na mjestu operacije.
 
Umjetna inteligencija je nešto o čemu se puno govori u zadnje vrijeme. Ima svoje pobornike i protivnike, kao i svaka tehnološka novina. Koje su po Vašem mišljenju prednosti, a koji su nedostatci umjetne inteligencije? S obzirom da je u današnjem svijetu sve povezano i teži se tome da sve bude „on-line“, kako mislite da će razvoj robota i umjetne inteligencije utjecati na budućnost i u tehnološko-gospodarskom i u društvenom kontekstu?

Umjetna inteligencija se nalazi u sredini dobrih i loših ishoda. To je često slučaj s tako snažnim tehnologijama koje imaju globalni utjecaj na razvoj znanosti, gospodarstva i kulture. Umjetnu inteligenciju čine podaci, odnosno njihova raspoloživost. I tu su računalni i mrežni kapaciteti presudni za učinkoviti razvoj. Sposobnost umjetne inteligencije da iz nestrukturiranih podataka pronalazi skrivena značenja, nove spoznaje, sintetizira zaključke, odluke ili različite oblike informacijskih procjena, značajno doprinosi ubrzavanju inovacijskih procesa. S obzirom da umjetna inteligencija nije opterećena različitim kulturološkim, obrazovnim i emotivnim utjecajima, sposobna je generirati rješenja izvan kognitvnih limita te može poslužiti kao svojevrsno proširenje ljudske inteligencije i kreativnosti. Nadalje, praćenjem naših osobnih i zdravstvenih podataka umjetna inteligencija može unaprijediti kvalitetu života ili doprinijeti prevenciji bolesti. S druge strane praćenje naših podataka može dovesti u pitanje našu privatnost. Osim toga, podatke koje koristi umjetna inteligencija nastaju djelovanjem ljudi te sadrže sve one nesavršenosti i različitosti koje nas čine ljudima. Te nesavršenosti ili pogrešne informacije, umjetna inteligencija prepoznaje kao značajke koje može pojačati i dovesti do isticanja predrasuda, etički dvojbenih stavova ili pak svojevrsnih halucinogenih ili temeljno pogrešnih konstrukcija. U vrijeme sveopće digitalne revolucije raspolaganje velikim količinama podataka predstavlja moć koju treba regulirati. 

2020. godine otvorena je CRTA – Regionalni centar izvrsnosti robotske tehnologije u okviru kojeg se provode istraživanja, razvoj i implementacija robotskih sustava, a studenti uče, rade, ostvaruju svoje ideje. Također, Centar je sufinanciran iz EU fonda za regionalni razvoj. Koliko je CRTA važna za razvoj tehnologije i za Hrvatsku? Je li osnivanje Centra pomoglo fakultetu i studentima i je li porastao interes za studij robotike? Imate li neku poruku ili pouku vezanu uz pokretanje ovakvih centara, obrazovanje i uporabu EU fondova za razvoj znanosti i tehnologije?

CRTA je vrhunsko istraživačko i obrazovno središte gdje se promišlja budućnost. Studenti i istraživači zajedno sudjeluju u otkrivanju znanja. Centar je otvoren 24 sata i njihov je drugi dom. Paralelno je Fakultet strojarstva i brodogradnje osnovao prvi Studij mehatronike i robotike na Sveučilištu u Zagrebu. Studenti su to prepoznali kao priliku da se obrazuju za budućnost, odnosno kao priliku da se ostvare kroz recentna znanja i tehnologije. U CRTI se odgajaju stručnjaci koji nakon studija postaju tehnološki lideri na svojim radnim mjestima ili pak pokretači ”deeptech” startup kompanija. Osim toga, CRTA je mjesto realizacije brojnih istraživačkih i razvojnih projekata u kojima sudjeluju partneri iz industrije. Takvi projekti su najučinkovitiji način transfera znanja u realni sektor. Zahvaljujući vrhunskoj opremi koja stoji na raspolaganju u CRTI moguće je izravno ispitati nova tehnološka rješenja na konkretnim problemima iz prakse. 

Što biste zaključno istaknuli vezano uz robotiku, AI, širokopojasni pristup?
U visokim tehnologijama, bez obzira govorimo li o robotici, umjetnoj inteligenciji ili medicini, brodband komunikacijski sustavi presudna su infrastruktura. Eksponencijalno raste količina podataka koje suvremeni sustavi obrađuju. Bez brzog prijenosa podataka između uređaja ili podatkovnih oblaka nemoguće je pojedine napredne tehnologije dovesti do primjenjive razine.