Preskočite na glavni sadržaj
Documents

Mrežna neutralnost


Europski parlament je 25. studenoga 2015. donio Uredbu (EU) 2015/2120 o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (dalje: Uredba). Spomenuta Uredba, između ostalog, obrađuje i aspekte mrežne neutralnosti: jamstvo prava na pristup otvorenom internetu, dopuštene mjere upravljanja prometom, specijalizirane usluge, transparentnost i nadzor. Sukladno Uredbi, ne ulazeći u pitanje zakonitosti sadržaja, krajnji korisnici imaju pravo pristupati i distribuirati sav sadržaj na internetu, putem bilo koje terminalne opreme, neovisno o lokaciji pružatelja sadržaja. Ugovorom o pružanju usluge pristupa internetu mogu se definirati cijena, količina podataka i brzina pristupa internetu, ali se tim ugovorom ne može ograničiti ili umanjiti pravo na pristup otvorenom internetu. Također, pružatelji usluge pristupa internetu moraju sav promet tretirati jednako. Posebno im je zabranjeno blokiranje, usporavanje, modificiranje, ograničavanje, miješanje u pojedini sadržaj, aplikacije ili usluge. Međutim, dopuštene su im razumne mjere upravljanja prometom, pod uvjetom da su one transparentne, ne-diskriminacijske, razmjerne i da se ne temelje na nikakvim „komercijalnim razlozima“. Putem tih mjera ne smije se nadzirati sadržaj i one se ne smiju poduzimati dulje nego što je potrebno. Pružatelji usluge pristupa internetu mogu pružati specijalizirane usluge, koje zahtijevaju određenu razinu kvalitete. Te usluge mogu se pružati samo ako operator raspolaže dovoljnim kapacitetom mreže, koji mu omogućava da, uz redovnu uslugu pristupa internetu, pruža i specijalizirane usluge, bez da te usluge naruše kvalitetu standardnog pristupa internetu. Također, operator ne smije koristiti ili nuditi specijalizirane usluge kao zamjenu za redovnu uslugu pristupa internetu. U ugovorima o pružanju usluge pristupa internetu korisnici će morati dobiti informacije o tome kako mjere upravljanja prometom mogu utjecati na kvalitetu usluge i zaštitu osobnih podataka, kakav utjecaj specijalizirane usluge mogu imati na njihov pristup internetu, kako ograničenja u količini podataka i brzini prijenosa utječu na pristup internetu. U fiksnim mrežama korisnici će morati dobiti jasne informacije o minimalnoj, uobičajenoj i maksimalnoj brzini pristupa internetu. U mobilnim mrežama korisnici će morati dobiti informacije o oglašenoj i očekivanoj maksimalnoj brzini te informacije kako odstupanja od oglašene brzine mogu utjecati na njihovo pravo na pristup internetu.
 
Europsko regulatorno tijelo za elektroničke komunikacije BEREC (Body of European Regulators for Electronic Communications) objavilo je 30. kolovoza 2016. „Smjernice nacionalnim regulatornim tijelima o provedbi pravila o mrežnoj neutralnosti“(dalje: Smjernice). BEREC je ažurirao spomenute Smjernice u lipnju 2020. Smjernice daju upute nacionalnim regulatornim tijelima koje se uzimaju u obzir pri provedbi pravila i procjeni specifičnih slučajeva. Usvajanjem Smjernica BEREC je dao osnovu nacionalnim regulatornim tijelima za dosljednu provedbu Uredbe.
 
Nacionalna regulatorna tijela (na području Republike Hrvatske to je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM)), obvezna su pažljivo pratiti i osigurati usklađenost s odredbama Uredbe te promicati kontinuiranu dostupnost nediskriminirajućih usluga pristupa internetu na razinu kvalitete koja odražava napredak u tehnologiji. U tu svrhu nacionalna regulatorna tijela mogu nametati zahtjeve koji se odnose na tehnička svojstva, minimalne zahtjeve kvalitete usluga i druge odgovarajuće i neophodne mjere za jednog ili više pružatelja javnih elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući pružatelje usluga pristupa internetu. Nacionalna regulatorna tijela obvezna su jednom godišnje objavljivati ​​izvješća o nadzoru i rezultatima istih te ista dostaviti Komisiji i BEREC-u. Izvješća moraju biti objavljena na godišnjoj bazi, a nacionalna regulatorna tijela trebaju objaviti godišnja izvješća do 30. lipnja za razdoblje od 1. svibnja do 30. travnja.

Izvješća

Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 30. travnja 2016. do 30. travnja 2017.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2018.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30 travnja 2019.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2020.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedb Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 30. travnja 2021.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 30. travnja 2022.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023.pdf
Izvješće HAKOM-a o provedbi Uredbe (EU) 2015/2120 za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 30. travnja 2024.pdf